PRICE IZ VIKENDICE

vikendica.blogger.ba vikendicaclub.tk

09.01.2005.

KRATKA PRICA

Priča je počela blijediti u njegovom sjećanju.
Bila je 1995. godina. Treća godina rata, a on je imao petnaest godina kada se ova priča desila. Krenuli su u ribolov njegov rođak, brat i on, pokušavajući na taj način ubiti još jedan ratni dan, na mjesto koje ni teoretski nije moglo biti pogođeno granatama (otkako postoje ratovi, ljudi su izmišljali takva «sigurna»mjesta). Smješteno sjevernije od njegovog grada uz rijeku poslije petnaestak krivina usječenih u stijene svaki normalan čovjek je mislio da je tu siguran što je bilo i istina jer niko još nije izmislio raketu ili granatu koja će slijediti krivudavu i usku rijeku koja teče između stjenovitih brda. Lagano je sunce grijalo stvarajući nevjerovatan ugođaj svakom tipičnom Bosancu, a taj zna ćeifiti svaki momenat odmora u prirodi uz pivo i roštilj. Ne može mi sa sigurnošću reći koji je mjesec bio, ali po svim naznakama juni je bacio džemre u ljudska tijela oduzimajući im osjećaj hladnoće u bilo koje doba dana.
Dok se prisjeća događaja glasno razmišlja da je bilo nemoguće upecati nešto pri takvom vremenu, a samo neznalica može pomisliti da će biti drukčije. Ali uvijek ima entuzijasta i među ribarima, a i među ribama.
Njegova ekipa se rasporedila uz rijeku i uveliko zabacivala i trzala štapove kad ih dohvati priviđenje (proviđenje koje bilo izazvano dejstvom piva na vrućini) da riba grize i onda izvuku najlon kesu ili neki drugi otpad. Ali sama činjenica da nisu tu da bi upecali puno riba, već da je razlog njihovog boravka zaklon od granata i gelera za taj dan, spašavala im je živce koji su uveliko bili isrtrzani fijucima i detonacijama granata.
On se ne sjeća čime se zanimao dok su oni pecali, vjerovatno se trudio da mu bude interesantno dok im pomaže. To mu je, napokon, postalo dosadno, te se odmakao od njih pokušavajući da nađe sebi zanimaciju. Oko njega su se igrala djeca. Izgubila se u njegovom sjećanju slika tih igrarija i dječijih radosti kao što se gube snovi kada se probudiš i niko te više ne može natjerati da se sjetiš jer jednostavno nepovratno je izbrisan taj paralelni život koji živimo s vremena na vrijeme. Možda je ipak tako i najbolje jer bi vjerovatno uslijedilo i gubljenje pojma o tome šta je stvarnost, a šta fikcija koju stvara naš razum a da uopće to ne želite i ne znate šta će se roditi u trenutku kada pređemo u stanje sna, tj. kada budemo mislili da je to san, što bi, konačno, završilo iščezavanjem u stanje biljke ili smrću.
Mjesto na kojem je on provodio taj izlet bilo je kamenito. Korito rijeke Urinuše je na tom mjestu stvaralo niski vodopad ispod kojeg se stvorilo mjesto koje je bilo vjerovatno jedno od najdubljih u tom dijelu, oko 2 i po metra. Dobro, sad ćeš reći: «Kakva ti je to dubina?», ali će ti biti jasno u nastavku priče jer to nije baš ni plitko, pogotovo ako tvoja lokalna rječica rijetko prelazi dubinu veću od pola metra do metar. Zato, molim te, ne smij se jer još nisi čuo ostatak ove pričice. Nek ti bude jasno da ne može svaka rijeka biti ni Bosna ni Sava ni Neretva ni Una ni Drina, pa učini malo poštovanja prema ovim «potočićima» inače ćeš mi uništiti priču a možda me i naljutiš. Imaš li pojma koliko se meni teško odlučiti da ispripovjedam nešto, ne samo tebi nego svima ostalima. Jedino mi nikad ne nedostaje unutrašnjih monologa i rasprava sa nekim karakteristikama moje ličnosti. Ne bi mi bilo teško šutjeti ostatak života, jer sam škrt na riječima kada šaljem e-mail najboljem prijatelju u Ameriku s kojim se nisam godinama vidio. Zamisli kakav sam inače u nekom većem društvu i osjećaj se posebnim čim sam skupio hrabrosti da kažem više od dvije rečenice tebi. Ne poznajem te, zato i mogu da se oslobodim jer mi se čini da u posljednje vrijeme ne govorim ništa drugo i ne radim ništa drugo do sranja i činim da me mrze svi oni do kojih mi je stalo. Ja, tako...
Nego da nastavim priču. Igrali su se brat, dječačić koji je možda imao tri godine i sestra, djevojčica od oko šest-sedam godina. U toj zabavi se dječak okliznuo i pao na glavu u rijeku, u to mjesto gdje je bila najdublja, u to mjesto koje ti uporno potcjenuješ. (Eh, a kad bi ti svezao deset kila olova za nogu i bacio te tu, kako bi se utopio. A... je l ti to smiješno?) Jedan trenutak je nepomično plutao okrenut na glavu prema dubini da bi nedugo poslije toga počeo pokazivati da je živ mašući rukama izmišljajući plivački stil preživljavanja. Pred očima našeg pripovjedača se sve to odvijalo. Dječakova sestra je ne razmišljajući skočila u rijeku dižući mu glavu iznad vode dok je on stajao kao skamenjen otvorenih očiju posmatrajući sve to.
U daljini nisu odjekivale detonacije kao goleme ledene i strašne vode/ Što donosi ih sve jača/ Ova noćna rijeka/ Tmača koja ga je natjerala da mi ovo ispriča.

by Kike

09.01.2005.

JADI MLADOG EKREMA- 2. POGLAVLJE: EKREM I KRTICA

EKREM:Dobro jutro. Kako ste?
NEZNANAC:Dobro jutro, hvala. Kako ste vi …… gospodine….
EKREM: Ekrem, ja sam Ekrem, a vi?
NEZNANAC:VERTER, ja sam Verter. Drago mi je da smo se upoznali.
EKREM :I meni također. Nego, Vertere, odakle si ti? Nisam te prije viđao...
VERTER:E, ja sam ti se prije dva dana doselio iz Njemačke.
EKREM :Lijepo bogami, lijepo, al' kako to svi u Njemačku idu, samo ti kontra?
VERTER:Ma, nostalgija me vamo vuče i et' ja se vrati, nego, odakle si ti, Ekreme?
EKREM: E, ja sam ti s Oraha.
VERTER: Ma šta bolan s Oraha.
EKREM :Ja ja s Oraha.
VERTER:A gdje radiš živ bio.
EKREM:E, ja ti radim u «Zraku».
VERTER:Ma šta bolan u zraku.
EKREM :Ja ja u «Zraku».
VERTER : Uuuuu, Boga ti poljubim, pa ti nikako nisi na zemlji! Kako ti to uspijeva?
EKREM :Boga mi poteško je, valja svaki dan gore-dole. Dotuži, da ti pravo kažem, pogotovo kada je zima.
VERTER:Dobro dobro, nego kud si ti sada krenuo? I izvini, kakve su ti to modrice po licu?
EKREM:Ma joj, moj Vertere, evo, krenuh dole u Brezu, imam nekih poslovnih obaveza, a i do bolnice bi trebao svratiti.
VERTER: Pa šta ti bi, da nisi odakle pao moj Ekro?
EKREM :Ma kako pao! Da sam bogdo pao, ovo što me zadesi je deset put gore, moj Verto!
VERTER: Pa šta ti bi, daj ispričaj mi, ako ti nije zahmet, možda ti mogu kako pomoći.
EKREM: Eh ……, kupih ti ja, bolan, dva dunuma zemlje dole u blizini Breze. Mislio malo da posijem kakvih usjeva, ne može u nas gore na Orahu ništa da rodi, kokad je visoko...
VERTER: Ja, i šta bi?
EKREM :Ma sve naopako krenu... Posijem ti ja svega pomalo, i Boga mi bilo dobro i poniklo al' navali krtica sve pojede i ništa nije od njeg ostalo, još mi sav vrt izrovi.
VERTER:U pička joj materina, pa što je nisi ubio, moj Ekreme moj?
EKRAM: Joj tebe?! Ma sve sam svece pokuš'o, al ne možeš ih sve pobit da ga jebeš. Na kraju one meni dohakaše, moj Verto.
VERTER: Kako, šta?
EKREM: Eh kako? Navrati me jedan moj komšija da uzmem produžni kabal da uštekam jedan kraj u struju, a drugi da stavim u rupu od krtice. I ja stavim, al' ništa, samo dvije ubi, a poslije, ostale još više navališe k'o u inat!
VERTER: Uuu jebem im mater materinu!
EKREM: Ih,al' nije to sve. Onaj moj komšija, navrati on mene ponovo da ja uključim struju krticama, ali da im sad povećam napon. I tako ti ja uzmem kablove spojim na dalekovod direktno i onda u zemlju...
VERTER: Ja ja i šta bi, pobil ih?
EKREM: Hmmmm... Šta bi? Bi da izbaci struja drugu smjenu rudnika uglja iz Breze. Ubili me rudari k'o vola u kupusu. Et' odakle mi ove modrice, moj Verto moj.
VERTER: Uuuuu !!!

TUMAČ: Orah – selo kod Vareša
«Zrak» - preduzeće u predgradju Varesa
By Mooyo

09.01.2005.

DEN HAAG - SERO I PIŠO


Zvvvvvvvrnnn zzzzzzzvrrrrrnnnn
SERO: Aloooooo allloooooo
PIŠO: Pomoz Bog, SERO.
SERO: Bog nam pomog'o, moj Pišo. Šta te navede da zoveš tako rano, pa zar nije moglo čekati za kasnije.
PIŠO. Ma kako čekat?! Nisam oka mogao sklopiti, svunoć me pati jedno pitanje, pa reko' odo' ja nazvati našeg Usru, on će meni to najbolje objasniti .
SERO : Pa 'ajde reci, majku mu! Šta je to tako vazno, znas da SERO sve zna .
PIŠO: Ama naumpade mi ona naša srpska izreka: MI SRBI SMO NEBESKI NAROD, pa se ja zapita odkad to datira i što su to Srbi nebeski narod? Hmmmmmm čuj nebeski!?
SERO : E, moj Pišo, ja o čemu ti razmišljaš? A Boga mi bolje ti je da i ne znaš, ali eto kad si već pitao: izreka ti datira još od kad su ti Turci došli na ove naše krajeve, moj Pišo. Od kad oni dođoše, nas Srba više bi na nebu nego na zemlji.
PIŠO: Kako to, majku mu jebem.
SERO : E tako što su nas kad god bi se mi pobuni, oni tamanili k'o zečeve .
PIŠO: Auuuuuuuuu mene!? Ja mislio, k'o mi ono lepi, pametni, nepobedivi u bitkama, pa zbog toga ono «NEBESKI» .
SERO: Hmmmmm lepi... Pa imaš li ti ogledalo kući? Vidiš da si ružan k'o Vla'! A Boga mi nisi mi nesto ni pametan kad takve lude ideje imaš hmmmmmmmm...
PIŠO: 'Ajde 'ajde, pa barem smo nepobedivi u bitkama, a mnogo ih je bilo...
SERO: Moj Pišo, ni to ti nije tačno.
PIŠO: Kako nije? Pa zar nismo tukli prvo Turke na Kosovu Polju, pa onda Austro-Ugare, pa onda Nemce, a evo sad ove Poturice i Balije?!
SERO: Auuuuuuuuuuu, pa ti si gluplji neg' što sam ja mislio! A ja te još postavi za predsednika SDS-a! Pa znaš li ti, bolan, da su nas Turci odrali k'o jarce na Kosovu, žive nas na kolac nabijali, nisu nas mogli pofatat kol'ko smo brzo bežali bree.
PIŠO. 'Ajde, to smo slagali, ono radi dece da ne kažu kako su im đedovi pičkice, ali ove ostale smo tukli, zar ne?
SERO: E Bogami i tu smo radi dece lagali. Da ne bi Rusa, naše braće po veri, sad ja i ti ne bi ni sedili ovde. Oni su nas uvek vadili iz govana, evo i dan danas nas vade.
PIŠO: Ama dobro, ali radi dece, daj reci da smo mi junaci.
SERO: Radi dece jesmo junačine, nego pusti to sad, daj mi reci kako stoje stvari u Bosni, tucete l' one Balije?
PIŠO: Da da, baš kako si ti naredio: pola pobit', pola istjerat' u Tursku, a ostalo pokrstit'.
SERO: Samo tako, samo tako moramo se rešiti tih dahija jednom za svagda.
PIŠO : A šta će Svet na to da kaže? 'Oće li nas osuditi zbog toga?
SERO: Kakav Svet, bre? Imamo jaku propagandu, a i podršku nekih svetskih sila. Samo kolji, i nemoj da ostavljaš tragove, pali i kopaj dahije duboko da ih crvi pojedu.
PIŠO :Dobro razumem. A šta da radimo sa ovim Hrvatima? 'Oćemo l' i njih da tučemo?
SERO: Sad za sad nemoj da ih dirate, dogovorio sam sa onim Francekom nekakvo primirje, posle će mo se sa njima obračunati.
PIŠO: Razumem.
ZVVVVVVVVVRNNNN ,ZVVVVRRRRNNN

SERO: Samo malo Pišo, imam nekog na drugoj liniji ….. Alooooo aloooo!
SLINA :ALO, Seroooo, Slina ovdje.
SERO: Ama znam, odma' sam te pozno, lutkice moja, a zašto me i ti zoveš ovako rano je l ti to naumpao hmmmmmmmm.
SLINA: Hehe heheee, kako si pogodio? Pa znaš da sam nezasita, volim čuti tvoj glassssss...
SERO:A reci mi jesi li sama trenutno, šta radiš?

by Mooyo

14.12.2004.

POEMA O OLENI POPIK (UKRAJINKA KOJA JE UMRLA OD AIDS-a)

Oni sa slicevima,
Oni u gacama i bez njih,
Oni sa brkovima,
Oni sto na benzin, duhan i pica brza,
Ocajno popijena, bazde
Oni sto brzo disu, i oni sto du ukrali,
Oni sto su slagali, one koje cekaju zene i djeca,
Policija-smrt na drumu;
Oni sto ce se raspadati, oni sto ce ih
Hirurski nozevi rezati;
Oni koji su, valjda, nekad bili djeca
I sanjali da budu neko... svi oni,
Oni su te gnjecili, balili, okretali tamo
I amo, na gornjim spratovima drumskih mehana,
U kojima muhe crkavaju u oknima,
Dok je ozdol dopirala muzika
Zamisli «o ljubavi».
Mozda su i uzivali u
Privatno placenoj robi:
Tvome tijelu; uzivali, mozda su-
Uzivali su!
(ne ide para uzalud!)
Sve ti to znas, sve ti pamtis,
Dok tvoje se bolno srce
Rraspada u nicim iskazivom bolu:
Olena, ljubavnice nistavila,
No najmanje svoga,
No najmanje svoga!
Zavrsavam, jer zemlja te,
Pravda ta bez imena,
Nestrpljivo ceka, Olena...


By Kemal Mahmuteefendic
Preneseno iz magazina «START»

13.12.2004.

LOVACKE PRICE - ISTINITE LAZI

Da l' imaju duge kose, da l' traperice nose, da l' jedu vepra itd, to su samo neka od pitanja koja se postavljaju kada je riječ o lovcima. Da bi odklonio sve predrasude o lovcima kao velikim lažovima, odlučih da se i sam učlanim u lovačko društvo, te da sam provjerim lažu li lovci. Tako sam prvo otišao do sjedišta lokalnog Lovačkog udruženja “Mal' ulov velika sofra“, te se učlanio, zadužio pušku i kera. Bio sam veoma uzbuđen, a već prvi kontakt sa tim ljudima uveliko me je uvjerio da oni uopće ne lažu o svojim ulovima. Sedam dana nakon toga došlo je ono najvažnije, organizovan je lov na vuka. Upravo to je bila prilika da u potpunosti saznam pravu istinu o lovcima. Došli smo do lovišta Međunožje, inače poznatog po velikom broju vukova. Rasporedili smo se i krenuli sa hajkom. Moj zadatak je bio da sa trubom pravim buku kako bi vukovi izasli iz svojih jazbina, ali napravio sam jednu veliku grešku: zaboravio sam municiju! I tako pola sata nakon početka hajke desi mi se još jedan peh: zalutam! Pokušam se orjentisati, al' bezuspješno, i tako odlučim da se vratim nazad u logor. Vraćao sam se, ali cijelo vrijeme imao sam utisak da me nešto prati .Ubrzo moje sumnje su se obistinile. Okrenem se, kad vuk iza mene sav zabalio od bjesnila i ljutine. Odmah da kažem nisam se ni truna prepao, jer šta vuk zna «MAURO GERMAN KAMONAREZI», što bi rek'o jedan moj haver. Trznem ja za pušku, al' prazna. «Šta sad majko mila?!», odmah mi naumpade ona narodna poslovica: “BOLJE BEZ KURCA NA SIJELO NEGO BEZ PUNE PUSKE U LOV”. Tad sam osjetio led u venama, ali sam ostao priseban i čekao da vuk prvi krene na mene nadajući se da će mi moje poznavanje ĐIUĐICE pomoći. Ma nisam ja ni trepno, a vuk se zaletio prema meni, zino kao vuk, zubi mu k'o skalpeli oštri. Šta ću, kako ću, ja mu gurnem ruku u usta, a onda je gurnem jos više u njegov trbuh, uhvatim ga za rep i, tako mi ove cigare, izvratim ga ko vreću. Ja njegove vike i cike, Bože dragi, cijela se šuma zaori. Odmorim se ja malo, zapalim jednu cigaru, uzmem vuka na leđa i pravac lovački dom. Kad sam tamo došao, fešta počela, a ostali lovci nisu ni primjetili da mene nema, a kad su vidjeli moj ulov i čuli moju priču, donijeli smo jedan zaključak: LOVCI NISU LAŽOVI, TO SU RIBARI.



SVE EVENTUALNE SLIČNOSTI SA POJEDINIM LIKOVIMA SU SLUČAJNE !!!

by Mooyo

12.12.2004.

SEX U NOVOGODISNJOJ NOCI

Odlučujete li se vi izložiti tretmanu usahljivanja funkcija mozga? Ako hoćete to da vam se desi gledajte većinu televizijskog programa, a naročito vam preporučujem muzičko-zabavne programe TV kuća susjeda naše države.
U posljednje vrijeme vrlo često možemo čuti na radiju ili televiziji pjesme u kojima se spominju stihovi poput lutam noćima, stranac u noći i slično. Tekstopisci u muzici su odlučili da mnogo eksploatišu te stihove koji su, u međuvremenu zbog silnog trpanja u pjesme, postali otrcane fraze. Kada bi se stavili u prvo lice, tj. kada bi se udubili u lik nekog ko to sve čini to bi izgledalo otprilike ovako:
Imam tridesetak godina. Brada od tri dana svakako je tu (gdje ćeš propustit taj stereotip o muškarcima koji su u ljubavnim problemima), malo neuredna kosa i iza sebe popijene boce i boce piva ili kakvog drugog pića. Ne! Ipak samo piva jer veće količine ispijenog žestokog pića bi nas učinile poprilično nepokretnim, a sve i kad bi mogli stajati na nogama ne vjerujem da bi nam, dok povraćamo, bilo na umi neka tamo žena i to što nas je ostavila, mislim da bi prije razmišljali o tome kako doći do kuće ili kako više nećemo nikad piti. Recimo da slušamo kakvu dobru narodnu muziku (a te je vrlo malo posljednjih godina) u kafani koju posjećujemo i popili smo mnogo žestokog pića najbolje što bi mogli uraditi je razbiti čašu ili flašu i na kraju, kao šlag, potući se s kakvim pijanim rudarom. Zato, neka budu popijene recimo tri boce piva. Tamam da pojača naša osjetila. To je količina koja se preporučuje ako želimo filozofirati ili pisati pjesme.
Dakle, čežnja nas je istjerala napolje i hodamo kroz noć. Idemo naprijed iako ne znamo cilj. Ustvari, znamo koji je cilj, ali tamo nas ne želi vidjeti ona. I zato hodimo suzdržavajući se da krenemo prema mjestu i osobi s kojom bi voljeli biti, da je volimo i ne dopustimo ikada više da nas rastave.
Moram napomenuti da lutati noćima može samo muškarac, a sretati stranca u noći samo žena. To je osnovno pravilo.
Svako ima pravo na svoju verziju stranca u noći, ako koji muškarac poželi da bude ta vrsta koja se mora pojaviti u ženskim životima barem jedanput. Porivi da to učinimo su, također, različiti i obuhvaćaju širok spektar stanja u našem razumu.
O jednom strancu u noći koji se spominje i u dnevnim novinama (živio je u selu blizu moga grada, sada živi u Okružnom zatvoru):
Bila je novogodišnja noć. Jah, da ne zaboravim reći, naš «junak» je u kasnim dvadesetim godinama. Sjedio ti on u kafani «Ovo malo duše» koja se nalazi u njegovom selu. Kroz njegovo selo je prolazio ratni put koji je održavao u životu Tuzlanski kanton, jer je bio jedina veza ostatka Bosne sa njim, i kao takav bijaše i vrlo prometan i tako se neko sjetio da otvori tu kafanu i jedno vrijeme je radila vrlo dobro dok se nisu stvari vratile na svoje mjesto što se tiče puteva u našoj državi, te je tako izgubio vađžnost i vratio se na značaj sporednog međuopćinskog puta. Time je i kafana postala rupetina nad rupetinama.
Sjedio je i pio svoje piće, normalno alkoholno, u nekom društvu. Osjećao se veoma napaljen. Sa povećanjem količine popijenog alkohola povećavao se i njegov osjećaj da je veliki zavodnik.
Uskoro je taj osjećaj postao nepodnošljiv. Sjetio se da živi jedna sama žena malo dalje od ostalih kuća u selu. Oko dva sata poslije ponoći je ustao i krenuo.
Ko je?
Ja sam!
Ko?
Ramo! Ramo!
A ti si, sine.
Otvori vrata!
Šta ti treba?
Ulazi unutra!
Šta hoćeš?

Samo su se zalupila vrata oronule kuće.
Za dva dana svaki dnevni list u državi je u Crnoj hronici objavio ovaj naslov: «MUŠKARAC STAR OKO 30 GODINA SILOVAO TEŠKO BOLESNU 75-GODIŠNJAKINJU».


by Kike

12.12.2004.

JADI MLADOG EKREMA- 1.POGLAVLJE: KADA COVJEK VOLI ZENU

Živjeli Ekrem i Jelena u sretnom braku: nije bilo nikakvih ozbiljnijih problema, ono, bilo je malih iskrica koje su brzo prevazilazili. I tako naguraše oni deset godina braka. Ekrem odluči da odvede Jelenu na večeru u jedan poznati restoran kako bi obilježili desetogodisnjicu. Jelena je bila oduševljena i dok su jeli desert upita Jelena Ekrema: «Ekreme da li ti mene doista voliš i koliko?», kaže njoj Ekrem: «Naravno da te volim!». «Pa dobro», odgovori Jelena «a koliko?» Kaze njoj Ekrem: «Pa volim te, k'o ono kad te boli stomak i kad imaš proljev pa odes u klozet i olakšaš se.» Jelena sva uvrijeđena pukne u plač, ustane od stola i kaže Ekremu da je između njih gotovo i da ne želi više da ga vidi. I tako jedan skladan brak propade.
Ekrem, sav slomljen, odao se alkoholu i postade pravi lola , bećar i šta sve ne, a Jelena je preko jedne humanitarne organizacije otišla u SAD. Prošlo je pune dvije godine, a Jelena je sretno živjela u SAD –u, ali jednog dana dok se vraćala sa posla kući, svrati u meksički restoran i pojede nekoliko Takosa sa čilijem. Nije ni slutila kako će joj to promjeniti život. Poslije ručka krenula je, kao i svaki dan, na bus, ali je u putu osjetila kako je boli stomak. U prvi mah je mislila, «ma nije to nista proći će» ,ali bolovi su bili sve jači tako da je pohitala u javni WC. Međutim kada je tamo stigla, instalacije su bile pokidane, sve je bilo poplavilo, a njoj zor (muka), znoj je probio, bolovi nesnošljivi. Vidjevši da se tu ne može olakšati, pohiti ona napolje da potraži neki drugi WC, ali drugog WC-a nigdje. Šta će, kako će, nema kud, pa odluči da ode u park i da se tamo razrahati. Tako i bi, sakri se ona iza jednog grma, kako skide hlače tako proljev odčepi k'o da si česmu odvrno, sva sretna sto se nije ukakala u gaće i što su je bolovi popustili osjeti veliki rahatluk i olakšanje, kako i ne bi, sve njene brige u tom trenu su bile odklonjene, nije joj bilo vazno što je u parku, što bi je neko mogao vidjeti, osjećala je da leti i da je deset kilograma lakša, i u tom trenutku blaženog uznesenja sreće i rahatluka sjeti se Jelena onih Ekremovih riječi od prije dvije godine i ljubavi koju joj Ekrem tad izjavi. Tek tad je shvatila kolika je Ekremova ljubav bila velika! Nakon što se lijepo pokakala, odluči ona da napusti posao, da napusti SAD-e i da se vrati u BiH kako bi pronašla Ekrema i kako bih mu rekla da se kaje, te da pokušaju živjeti ponovo zajedno. Tako i bi. Vrati se Jelena u Bosnu, ali od Ekrema ni traga ni glasa. Raspitivala se za njega, ali bezuspješno k'o da je u zemlju propao. Tek poslije nekoliko mjeseci saznala je da se Ekrem priključio vojsci Autonomne pokrajine Vikendica i da nema namjeru da napusta V/AP zbog žene što ga ostavi !!!


By Mooyo


PRICE IZ VIKENDICE
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
14203

Powered by Blogger.ba